Kod postupanja s medicinskim otpadom podrazumijeva se nošenje zaštitne opreme i njegovo razvrstavanje na mjestu nastanka. Potrebno je voditi zapisnik i evidencije te prijaviti nadležnim institucijama skladištenje, predobrađivanje, obrađivanje te transport i odlaganje istog.
Medicinski otpad obrađuje se na jedan od sljedećih načina:
- direktnim spaljivanjem
- sterilizacijom i usitnjavanjem, nakon čega otpad postaje neopasan i može se odlagati ili spaljivati s komunalnim otpadom
Kada su u pitanju zakonske regulative koje se odnose na medicinski otpad, u Bosni i Hercegovini postoje propisi o gospodarenju medicinskim otpadom. Uz pomoć njih su uređeni postupci i načini gospodarenja otpadom koji nastaje usljed pružanja njege, zaštite i očuvanja zdravlja ljudi, ali i životinja, te istraživačkih djelatnosti i pružanja raznih usluga kod kojih se dolazi do kontakta s krvlju ili izlučevinama ljudi ili životinja. Odredbe spomenutih propisa ne odnose se na gospodarenje radioaktivnim medicinskim otpadom.
Kako nastaje medicinski otpad
Proizvođači medicinskog otpada su zdravstvene ustanove, bolnice, klinike, domovi zdravlja, stomatološke ordinacije, mrtvačnice, istraživački i dijagnostički laboratoriji, apoteke, prihvatilišta i hranilišta za životinje, saloni za akupunkturu, pedikuru i piercing.
Ovisno o količini proizvedenog otpada, oni se dijele na:
- velike izvore – one koji na jednoj lokaciji godišnje proizvedu 200 ili više kilograma opasnog medicinskog otpada
- male izvore – one koji na jednoj lokaciji godišnje proizvedu manje od 200 kilograma opasnog medicinskog otpada
- čvrsti
- tekući
- skupljeni gasoviti otpad
Prema svojstvima medicinski otpad se može podijeliti na:
- opasan proizvodni otpad
- neopasan proizvodni otpad
Neopasan medicinski otpad podrazumijeva otpad koji ne predstavlja posebnu opasnost kod rukovanja ili odlaganja, a tu spada uobičajeni otpad poput papira i kartonske ambalaže, ostataka hrane, stakla, veša, posteljine, zavoja od gipsa, pelena, platna i sl.
Opasni medicinski otpad je otpad koji ima sljedeća svojstva: štetnost, kancerogenost, toksičnost i infektivnost. Tu spadaju oštri predmeti, farmaceutski otpad, amalgamski otpad, citotoksični i citostatski otpad, hemijski otpad i sl.
Odlaganje medicinskog otpada
Osobe koje su u kontaktu s opasnim infektivnim otpadom moraju poznavati načela zaštite na radu i sigurnosti radnika. Osoblje mora proći odgovarajuću obuku koja će osigurati da osoblje razumije potencijalne opasnosti vezane uz medicinski otpad i da shvati važnost korištenja zaštitne opreme i provođenja lične higijene.
Obuku trebaju proći svi zaposleni koji su izloženi riziku, a to su medicinsko osoblje, spremačice i radnici koji su zaduženi za održavanje postrojenja za obradu otpada te oni koji rukuju medicinskim otpadom i rade na njegovom odlaganju.
Gospodarenje medicinskim otpadom podrazumijeva razvrstavanje i skupljanje na mjestu nastanka u kontejnere i ambalažu koja je prilagođena svojstvima otpada, količini, načinu skladištenja, transporta i obrađivanja.
Pakovanje medicinskog otpada
Spremnici za skupljanje opasnog medicinskog otpada moraju biti otporni na djelovanje opasnih svojstava otpada i moraju dobro podnositi uobičajene uslove prilikom transporta, poput promjena temperature, pritiska, vlažnosti i vibracija.
Zarazni medicinski otpad mora se na mjestu nastanka odvojiti i skupiti u hermetički zatvorene spremnike otporne na probijanje i isticanje tekućina. U privremeno skladište se transportuje bez premještanja u druge spremnike i na način koji onemogućava kontakt ljudi s otpadom.
Spremnici moraju biti označeni natpisom koji sadrži sve potrebne informacije i koji mora biti tačno određene veličine.
Skladištenje medicinskog otpada
Medicinski otpad se na mjestu nastanka mora skladištiti u privremeno, natkriveno i zaključano skladište koje je odvojeno od osnovne djelatnosti i u kojem je spriječen dotok oborinskih voda.
Zarazni medicinski otpad smije se držati najduže 15 dana na temperaturi od +8 °C ili osam dana na temperaturi od +8 do + 15 °C.
Transport medicinskog otpada
Kada je u pitanju transport opasnog medicinskog otpada, on se mora prevoziti vozilima u kojima temperatura ne prelazi +15 °C, na način koji sprječava direktan kontakt ugroženih osoba s otpadom. Tokom transporta se ne smije premještati u druge spremnike ili naknadno razvrstavati.
Kao što je spomenuto prethodno medicinski otpad može se obrađivati direktnim spaljivanjem ili sterilizacijom i usitnjavanjem.
Što se spaljivanja tiče, u Bosni i Hercegovini ne postoje spalionice medicinskog otpada pa se otpad koji sadrži štetne hemijske tvari i mora se direktno spaljivati izvozi izvan Bosne i Hercegovine.
