Nakon toga, u januaru 2000. godine je usvojen Kartagenski protokol – protokol o biološkoj sigurnosti, koji je u skladu s članom 28. spomenute konvencije stupio na snagu 8.9.2003. godine za sve zemlje potpisnice.
Kartagenski protokol nastoji zaštititi biološku raznolikost od potencijalnih rizika koje predstavljaju rezultati moderne biotehnologije, poput živih modifikovanih organizama (LMO).
Kako bi se osiguralo da sve zemlje imaju potrebne informacije za donošenje osviještenih odluka prije saglasnosti o uvozu takvih organizama na svoju teritoriju, Protokol uspostavlja proceduru sporazumnog informisanja unaprijed AIA (Advance Informed Agreement Procedure).
S ciljem da se olakša razmjena informacija o živim modifikovanim organizmima i pomogne zemljama u provođenju Protokola, njime je takođe ustanovljena distribucija podataka o biološkoj sigurnosti.
Kartagenski protokol se posebno usredotočio na regulaciju prekograničnog prenosa svakog živog modifikovanog organizma koji može imati štetne posljedice na očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti.
Protokolom se promoviše biološka sigurnost tako što su određena pravila i procedure za siguran prenos, rukovanje i korištenje živih modifikovanih organizama. Poseban naglasak je stavljen na međugranični prenos živih modifikovanih organizama i određeni su vremenski rokovi u kojima se odluke moraju donijeti.
Dužnosti zemalja potpisnica Kartagenskog protokola
Zemlje koje su potpisale Kartagenski protokol dužne su osigurati sigurno pakovanje, rukovanje i transport LMO-a. Takve pošiljke koje idu preko granice moraju biti propraćene odgovarajućom dokumentacijom u kojoj, osim drugih podataka, stoji i o kojoj vrsti LMO-a je riječ i kontakt osoba od kojih se mogu dobiti dodatne informacije.
Procedure i zahtjevi koje nalaže ovaj Protokol stvoreni su kako bi se zemljama uvoznicima omogućilo dobijanje nužnih informacija pomoću kojih mogu donijeti konačnu odluku o dozvoli ili zabrani uvoza određenog LMO-a.
Zemlja uvoznica odluku treba donijeti na osnovu procjene rizika, a u Protokolu su određeni principi i metodologija za izradu procjene rizika.
Zemlje koje su potpisale Kartagenski protokol takođe moraju izgraditi sistem koji će osigurati mjere uklanjanja štetnih posljedica od mogućeg rizika kao i mjere koje je potrebno preduzeti ako dođe do nekontrolisanog širenja određenog LMO-a u životnu sredinu.
S ciljem da se olakša provođenje Protokola osnovan je Međunarodni mehanizam za razmjenu informacija o biološkoj sigurnosti.
Pogodnosti Kartagenskog protokola za zemlje potpisnice
Protokol zemljama koje su ga potpisale donosi sljedeće pogodnosti:
- poboljšan pristup relevantnim podacima i tehnologijama te korist od razmjene informacija
- uspostavljanje sistema kojima vlade zemalja koje su potpisale Protokol sarađuju s vladama drugih zemalja, civilnim društvima i privatnim sektorom na jačanju biološke sigurnosti
- mogućnost učestvovanja u usklađivanju procedura, pravila i provođenja međugraničnog prenosa živih modifikovanih organizama
- dokazivanje predanosti u održivom korištenju i očuvanju biološke raznolikosti provođenjem mjera biološke sigurnosti
Zemlje potpisnice Kartagenskog protokola obavezne su promovisati i razvijati javnu svijest o sigurnom prenosu, upotrebi i rukovanju modifikovanim živim organizmima, a u postupku donošenja odluka vezanih uz modifikovane žive organizme trebaju javnosti objaviti i rezultate odluka.
